sledeća tema »

[prometej]

Akcije Cementare, koje su vredele 4.600 dinara, sada su, spekulacijama na Berzi Cementare (kupovinom 1 akcije dnevno i sl.) pale su na cenu od 1.260 dinara. Sada na scenu stupa drzava i prodaje svoj paket akcija od preko 22% po toj ceni. Nevidjena prevara. Drzava (BoTa % prijatelji) dozvoljava da je varaju, a mozda je i ne varaju vec ih kupuju. Ali sta da rade mali akcionari iz Kosjerica. Da "prsnu" po jedno 10.000-20.000 eura. I sada se o svemu cuti. Postupanje Cementare je u njenom interesu, postupanje drzave u interesu je BoTe % prijatelja.
Predsednice Opstine, Poslanice, predsednici stranaka, hocete li uciniti nesto?
Nemojte, kada na narednim izborima zapreti bojkot, de se upitate "ZASTO BOJKOT" ?
Zato sto nista ne radite da sprecite BoTu % prijatelje da nas pljackaju bezobzirnije od Milosevica!

[prometej]

OK.
U Cesku su isli predstavnici lokalne samouprave- ekoloski inspektor na odredjeno vreme, dvojica i K-Tauna, novinari beogradskih medija, zaposleni u ministarstvu- svi koji bi mogli da doprinesu promociji suludo zlocinackog projekta.
O utiscima su pisali u Danasu a i na Forumu.
Pivo je odlicno, kuhinja sa dosta mesa predivna a u tom selu 150 km od Prahe kao da i nema cementare koja spaljuje otpad i gume.
Sve u svemu, po utiscima putnika, jedina mana izleta je sto je kratko trajalo.
Labmasteru,
E.gr.inu bi tvoj prevod Kleppingerove  knjige bio dragocen!
Stampali bi je u sto vecem broju primeraka i podelili malinarima, hladnjacarima, proizvodjacima krompira, sljiva, stocarima i svim ostalim koji se bave poljoprivredom i turizmom u ovom kraju.
Valjda bi to moglo da pokrene stanovnistvo i dovede u stanje upitanosti promotere i realizatore projekta Olivera Bali Dulica, budućeg Tadicevog Cvetkovic Mirka.

[Labmaster]

OK.
U Cesku su isli predstavnici lokalne samouprave- ekoloski inspektor na odredjeno vreme, dvojica i K-Tauna, novinari beogradskih medija, zaposleni u ministarstvu- svi koji bi mogli da doprinesu promociji suludo zlocinackog projekta.
O utiscima su pisali u Danasu a i na Forumu.
Pivo je odlicno, kuhinja sa dosta mesa predivna a u tom selu 150 km od Prahe kao da i nema cementare koja spaljuje otpad i gume.
Sve u svemu, po utiscima putnika, jedina mana izleta je sto je kratko trajalo.
Labmasteru,
E.gr.inu bi tvoj prevod Kleppingerove  knjige bio dragocen!
Stampali bi je u sto vecem broju primeraka i podelili malinarima, hladnjacarima, proizvodjacima krompira, sljiva, stocarima i svim ostalim koji se bave poljoprivredom i turizmom u ovom kraju.
Valjda bi to moglo da pokrene stanovnistvo i dovede u stanje upitanosti promotere i realizatore projekta Olivera Bali Dulica, budućeg Tadicevog Cvetkovic Mirka.

Aha, OK.

Za ove iz Beograda jos mogu da razumem (mada ja ne bih ni za zivu glavu), ali ako neko zivi u mestu za koje je predvidjena spalionica, koliko treba biti kratkovid da se pristane na promociju toga zbog jednog dzabe puta u Cesku? Zaista me zabrinjava kako su ljudi podmitljivi i alavi.


Za Klepingera nema brige, prevodim ga, samo sporo ide jer imam hiljade drugih obaveza a i zdravlje mi je vrlo promenljivo ove zime. Trebalo bi da bude gotov uskoro...

[munjamen]

 Komentar anonimnog čitaoca na tekst u „Glasu javnosti“ o vezi izmedju „Holcima“ i „Ecoreca“:
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-28-01-2009/oliver-dulic-overio-ekolosku-katastrofu



Zanimljivo je zaista da „Ecorec“ deluje isključivo u zemljama jugoistočne Evrope, izuzimajući centralu u Austriji.
Možda nemaju dovoljno guma na zapadu? Ili će pre biti da tako preusmeravaju stare gume ka istoku i Srbiji.

http://www.ecorec.co.rs/profil

[Labmaster]

Zanimljivo je zaista da „Ecorec“ deluje isključivo u zemljama jugoistočne Evrope, izuzimajući centralu u Austriji.
Možda nemaju dovoljno guma na zapadu? Ili će pre biti da tako preusmeravaju stare gume ka istoku i Srbiji.

http://www.ecorec.co.rs/profil

Tacno je da Ecorec kao kompanija za pripremu otpada za spaljivanje u cementarama posluje uglavnom u Istocnoeveopskim zemljama, ali posluje i u Austriji na primer. Medjutim, ako se zeli reci da takve kompanije ne postoje u drugim delovima sveta, i da se Holcim nameracio da truje jedino nas, onda to nije ispravan zakljucak.

Holcim za potrebe pripreme otpada za spaljivanje u cementarama ima vise kcerka-firmi po svetu koje obavljaju potpuno istu stvar kao Ecorec. Na primer u Americi i Australiji to je Geocycle:

http://www.geocycle.us/
http://www.geocycle.com.au/wps/wcm/connect/Geocycle/home/

Mislim da ima jos ovakvih kcerka-kompanija. Znam zasigurno da ih ima u Vijetnamu, Indiji, Brazilu...




Sad nevezano direktno za ovu temu, postovacu email Profesora Pola Koneta koji je napisao kao odgovor jednom Indijcu koji ga je pitao sta moze da uradi da spreci otvaranje nove spalionice. Obratiti paznju na njegovo misljenje da pritisak javnosti ima odlucujuci znacaj, a ne misljenje strucnjaka.

--------------------------------------------------------------------------
Dear Ananda,


I was asked to make a short statement on why building an incinerator in Delhi, India would be a bad idea. It is fairly succinct and it occurred to me after I sent it that it could be used elsewhere. Would you be kind enough to circulate to the GAIA and other lists where you feel it might be helpful. Also if others could send messages to Shahid Hasan at <hasan (at) teri.res.in>  giving either moral support or expert/experience advice, I think he would appreciate it. Thanks.


Paul


Dear Shahid,


Before I write a statement which I hope will help your cause, I should stress that in our experience you don't beat incinerators with lawyers or experts but by mobilizing the public to put excruciating pressure on your politicians. This approach has served us well from the USA to China. I like to say in my presentations that "effecting change is like driving a nail through a piece of wood, experts can sharpen the nail but you need the weight of public opinion to drive the nail home."


Why incineration is a very bad idea in the Twenty First Century.
by Paul Connett, PhD


An introduction to myself. I taught environmental chemistry and toxicology at St. Lawrence University in Canton, NY. I reached the rank of full professor and retired in May 2006. Since 1985 I have researched the dangers of incineration (I have co-authored six papers on dioxin) and have vigorously promoted an alternative strategy consisting of intensive recycling, composting, reuse, repair and re-design "if we can't reuse it, recycle it or compost, industry shouldn't be making it." Today this approach is called the Zero Waste 2020 strategy. This effort has taken me to 49 states in the US, 7 provinces in Canada and 51 other countries. In all I have given over 3000 pro bono presentations, largely to community groups but occasionally some officials deign to listen. On January 12, 2010 I had the honor of giving a presentation "Zero Waste for Sustainability" to the Division for the Sustainable Development at the United Nations.


Sustainability.


I will begin here: after ending war, sustainability is the most crucial challenge our civilization has faced since the beginning of the industrial revolution. On a finite planet we cannot run a throwaway society indefinitely. We have to ape nature and recycle everything we possibly can. We would need four planets if everyone in the world consumed like Americans. We would need two planets if everyone consumed like Europeans. Meanwhile, both India and China, with their massive populations, are hell-bent on copying our "over-consuming" lifestyle. It was India's Mahatma Gandhi who many years ago said that "the world has enough for everyone's need, but not for everyone's greed." We in the North and the West need to set a better example. Something has to change and the best place to start is with waste. Everyone makes waste, and as such we are all part  of living in a non-sustainable way. But if everyone took that first vital step of keeping their discarded materials separate then they could join the movement which would move the world in a sustainable direction.


Incineration is not sustainable.


Every time a community builds a trash incineration it sets back the real solutions by 25 years - the time it takes to pay back the massive investment involved. Every time you burn something you have to go back to the beginning of the linear society (extraction- manufacture-consumption-waste). After 25 years you are no closer to sustainability. All you are left with is a pile of ash of approximately one quarter of the mass of the trash that was burned. Promoters claim that incineration produces energy and fights global warming. This is utter nonsense. Three - four times more energy is saved by recycling the same materials as burned. One European company estimates that a combination of recycling and composting reduces global warming gases some 46 times more than incineration generating electricity (AEA, 2001).


The social costs of incineration are staggering especially in developing countries. The huge amount of money spent on incineration goes into complicated machinery (over half the capital cost is needed for air pollution control) and most of it leaves the country in the pockets of the multinational companies that build these monsters. With the alternatives most of the money goes into creating local jobs and local businesses, thereby staying in the community and the country. In Brescia, Italy, they spent about $400,000,000 building an incinerator and have created just 80 full-time jobs. While Nova Scotia, a province of Canada, after rejecting an incinerator, has created over 3000 jobs in the handling of the discarded resources and in the industries using these secondary materials.


So incineration is neither sound for the planet nor for the local or national economies. However, because this matter is largely in the hands of engineers and engineering consultants the only issue that has dominated their discussion is "Is it safe?"


Is incineration safe?


This is an issue I have followed for 25 years. The issue that peaked my interest was the incredible fact that simply by burning household trash we make the most toxic substances that we have ever been able to make in a chemical laboratory: polyhalogenated dibenzo para dioxins and furans (PCDDs, PCDFs, PBDDs, PBDFs etc) called "dioxins" for short. There are literally thousands of these substances. There is no question that over 25 years the industry has got better at capturing these pollutants but we are still hostage as to how well the plants are designed and operated, monitored and the regulations enforced. In addition to this, incineration releases many toxic metals from otherwise fairly stable matrices. At worst these metals (lead, cadmium, mercury, chromium etc) go into the air, at best they are captured in the fly ash in the air pollution control devices (APC). But it is a truism to state that the better the APC the more toxic the ash becomes. Where is this ash going to go? In Germany and Switzerland the fly ash is put into nylon bags and deposited in salt mines. In Japan a number of the incinerators vitrify the ash, making it into a glass-like material, but that takes a huge amount of energy away from the system. Do you know where the ash is going in this proposal?


For every four tons of trash burned you get at least one ton of ash: 90% is called bottom ash (that is the ash collected under the furnace) and 10% is the very toxic fly ash.


The formidable issue of nanoparticles.


There is nothing new about nanoparticles, which are particle of less than one micron in diameter. They are produced in any high temperature combustion which includes vehicles, coal-fired power stations, industrial boilers etc. What is new is nanotechnology where these particles, which have very unusual properties, are being used in many commercial products from shaving cream to tennis rackets. This has raised the question of whether they have any negative health effects. That question has given rise to a new discipline called nanotoxicology. It turns out that these particles have exquisite biological properties which are very worrying. They are so tiny that they can cross the lung membrane and enter the bloodstream. Once there they can enter every tissue in the body including the brain. The problem with incineration is twofold: a) because every object in commerce is likely to end up in an incinerator any toxic element used in these products is likely to end up in the nanoparticles. The nanoparticles from incinerators are the most dangerous of any common source. b) There are NO regulations in the world for the monitoring nanoparticles from incinerators. In most countries the particles regulated are 10 microns and above.In some countries they regulate particles at 2.5 microns. But neither standard comes closer to monitoring nanoparticles. We are flying blind on this crucial issue.


I have attached a very important paper on this issue from Dr. Vyvyan Howard from Northern Ireland. I know Vyvyan very well and he is one of the brightest people I have ever met. He co-authored a book on nanoparticles in 1999. The attached paper was delivered in 2009 in a hearing on an incinerator proposed for Ireland. It is the most up to date review of the issue of nanoparticles and incineration available. Before any new incinerator is built in India, or anywhere else for that matter, government officials (or the public) should force the project director to produce a scientific response to the key questions posed in this paper. If they cannot do so, then clearly building such a plant is taking a reckless gamble with the public's health. Moreover, if we return to the opening of this statement, such a gamble cannot be justified on either economic or environmental grounds, both local and global.


The alternatives are not pie-in-the-sky


Many communities in California, Canada, Italy, New Zealand, Spain and the UK have embarked on the zero waste strategy (not all call it that) and have achieved some with very rapid and impressive results. San Francisco (population 850,000) has reached 72% diversion from waste disposal. Their goal for 2010 is 75% diversion and their goal for 2020 is Zero Waste. Many other communities in California have also reached over 70% diversion. In Italy over 200 communities have done so. Novarra near Turin (pop. 100,000) reached 70% in just 18 months. Salerno, went from 18% to 82 % in one year. Villafranco d'Asti (population 35,000) has reached 85% diversion and the small town of Ursibil in Spain has reached 86%.


Zero Waste in India


India is uniquely placed to achieve even greater diversion rates. You have hundreds of thousands of "rag pickers" scavenging every last piece of glass and bottle top from your landfills. Instead of frittering away millions (maybe billions) of dollars building giant incinerators put that money into formalizing this sector: give them buildings, good working conditions, protective clothing, showers etc, and educate their kids. Form them into cooperatives so that they can continue to share in the profits of the recovered material (if this is not made clear they will probably fight such a change). What these people are doing is the most difficult task of all: looking after the residuals. More than anything else these people need our respect. Householders can look after the recyclables, compostables and reusables.


For more about the nuts and bolts about the zero waste approach see my webpage at www.AmericanHealthStudies.org. There you will find a series of videotapes I have shot on Zero Waste around the world and also an essay entitled Zero Waste for Sustainabiity.


Remember we have only got one planet and we must start behaving as if that was the case. I will also forward the power point presentation I gave at the UN on Jan 12, 2010 if any one is interested.


Paul Connett, PhD
Executive Director,
American Environmental Health Studies Project (AEHSP),
82 Judson Street,
Canton, NY 13617
315-379-9200
pconnett (*at*) gmail.com
www.AmericanHealthStudies.org

[prometej]

Nesporno je "da pritisak javnosti ima odlucujuci znacaj, a ne misljenje strucnjaka".
Dobri primeri za to su, u Srbiji, Apatin i Odzaci. Pored svih "nalaza i misljenja" "nezavisnih" eksperata, javnost je, u ta dva grada, sprecila izgradnju spalionica otpada.
U Srbiji, pogotovo u Kosjericu, javno mnjenje ne postoji.
E.gr.in je ulozio i vreme i trud da ga formira. U neposrednom razgovoru svi su za akciju sprecavanja cementare, prvo za zamenu energenta i uvodjenje petrol koksa, sada za spaljivanje guma i otpada. Kada je potrebno preduzeti konkretne aktivnosti tada prorade sitni pojedinacni interesi, strahovi od vlasti nasledjeni iz doba komunizma i rezoni tipa "nece se valjda meni dogoditi bolest".
Za dobro osmisljenu i sprovedenu kampanju u kojoj bi javnost dobila vise informacija o posledicama realizacije suludo zlocinackog projeka potrebnna su finansijska sredstva i angazovanje sto vise angazovanih volontera.
Nism pesimista !!!

[Labmaster]

Nesporno je "da pritisak javnosti ima odlucujuci znacaj, a ne misljenje strucnjaka".
Dobri primeri za to su, u Srbiji, Apatin i Odzaci. Pored svih "nalaza i misljenja" "nezavisnih" eksperata, javnost je, u ta dva grada, sprecila izgradnju spalionica otpada.
U Srbiji, pogotovo u Kosjericu, javno mnjenje ne postoji.
E.gr.in je ulozio i vreme i trud da ga formira. U neposrednom razgovoru svi su za akciju sprecavanja cementare, prvo za zamenu energenta i uvodjenje petrol koksa, sada za spaljivanje guma i otpada. Kada je potrebno preduzeti konkretne aktivnosti tada prorade sitni pojedinacni interesi, strahovi od vlasti nasledjeni iz doba komunizma i rezoni tipa "nece se valjda meni dogoditi bolest".
Za dobro osmisljenu i sprovedenu kampanju u kojoj bi javnost dobila vise informacija o posledicama realizacije suludo zlocinackog projeka potrebnna su finansijska sredstva i angazovanje sto vise angazovanih volontera.
Nism pesimista !!!

Prometeju, to što kažeš kako reaguju neki (većina?) stanovnika na mogućnost pretvaranja cementare u spalionicu otpada (neće valjda mene da strefi bolest) je zaista onespokojavajuće. Treba stalno edukovati ljude o opasnostima. Naravno da svako ima drugačiji imuni sistem i da će na svakoga otrovi drugačije delovati, ali činjenica je da ĆE delovati na neki način. Dioksini su kumulativni, što znači da ako se ništa ne desi nekome za 5 ili 10 godina, ne znači da neće za 20 ili 30. Igranje kocke sa jakim otrovima je uvek jako loša ideja.

Ipak, moram da kažem da je Kosjerić za mene jedino pozitivno iznenađenje od svih mesta u Srbiji (za Apatin i Odžake tek sad čujem, ali ako su to obične spalionice a ne cementare onda je donekle razumljivo što su uspeli da se odbrane relativno lako; cementne kompanije se ponašaju kao mafijaški karteli i mnogo je teže odbiti ih).

Ipak ste jedino vi pružili efikasan otpor cementari, dok su Beočin i Popovac podlegli praktično bez borbe, što je greška koju će skupo platiti i plaćati sve dok se spaljivanje otpada ne obustavi. Zato sam i ja optimista u vezi sa Kosjerićem, i mislim da ako ne posustanete sa svojim protivljenjem možemo da budemo relativno spokojni.

Što se tiče poljoprivrednika, malinara, stočara i svih ostalih koji proizvode hranu, pa njima je NAJVIŠE u interesu da se spaljivanje otpada spreči! Dioksini i furani će se vremenom bioakumulirati u lancu ishrane i završavaće u njihovim proizvodima. Mleko ili maline iz Kosjerića i okoline više niko normalan i obavešten neće kupovati!


Kao ilustraciju osionosti cementara i da biste videli o kakvoj je "gospodi" tu reč, pogledajte ovo.

http://www.naslovi.net/2008-02-21/rtv/zeleni-prozivaju-lafarz-bfc/584616
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-13-02-2008/umesto-gasa-lafar-z-pali-stare-gume


pa kad sam pokušao da nađem email Gorana Dolamića na netu, i nisam uspeo, pokušao sam da pitam na Vojvodina kafeu. I evo šta sam saznao (tamo se pojavljujem kao "Plavioblak"):

http://www.vojvodinacafe.rs/forum/line-savetnik/eko-unija-zelenih-vojvodine-kontakt-11881/


Obratiti pažnju na postove 'Bećara". Znači, za to što je nekoliko puta u javnosti progovorio protiv spaljivanja otpada u cementari u Beočinu, Goran Dolamić je verovatno bio meta fizičkih pretnji a možda i napada. Zašto bi se inače povukao u "ilegalu"?

Trik za borbu protiv ovakve "gospode" iz cementnih kompanija jeste udruživanje što većeg broja ljudi, javni bunt i česte i redovne demonstracije protiv spaljivanja otpada. I izgleda da treba računati na povremena zastrašivanja ili druge načine pritiska da se nezgodne činjenice ne iznose u javnost.

Inače, izgleda da je nažalost tako u celom svetu, cementne kompanije se ponašaju kao mafijaški karteli. Ja tebi ti meni.  Holcim namesti "posao" Lafaržu i obrnuto. Holcimov Ecorec i Geocycle prerađuju đubre za spaljivanje i u drugim cementnim kompanijama. Nemojte sumnjati da bi Ecorec dovozio "gorivo" u cementaru u Kosjeriću u slučaju da se takva praksa legalizuje. Mislim da je u nekom RTS prilogu to već napomenuto, "Titan" je jako zainteresovan za usluge Ecoreca. :(

[munjamen]

Goran Dolamić je sigurno bio maltretiran na neki način. To su njihovi, mafijaški, sistemi. Tačno se zna šta će u kom momentu primeniti, u zavisnosti od toga koliku opasnost eko pokret predstavlja. Ovo su faze:

1. Počinju sa dezinformacijama, “stručnjacima” i lepim pričama:”Evropa zdaj!”
2. Kada to ne upali, javno prete tužbama zbog iznošenja “neistina koje nanose štetu ugledu kompanije.”
3. Šikaniranje svake vrste na poslu ili kući. Već je to, uglavnom, dovoljno da se čovek volonter zapita:” Ma koji q meni ovo treba?“
4. Ako baš imaš muda, kreću pretnje tebi i porodici.
5. Ovaj nivo je rezervisan za najludje koji su ostali normalni posle ova 4 i svodi se na nudjenje para u nekom obliku.
6.  Nivo za apsolutne budale gde teške batine već postaju realnost.

Dokle su dogurali Goran Dolamić i njegova „Eko unija“ zaista ne znam, ali činjenica je da su jedno vreme bili jako eksponirani i da su odjednom nestali. Kod njih se radilo o još većem ulogu- prelasku sa gasa na petrol koks, pa me ne bi ništa začudilo. Mi smo za sada dogurali samo do javne pretnje tužbom, zbog iznošenja podatka da cementare emituju živu.
Nadam se da ćemo dogurati barem do petog nivoa. 

U pritisak javnosti verujem i već su neki mehanizmi pokrenuti za ne daj Bože, ali ponavljam: mi trenutno imamo situaciju gde je mnogo delotvornije „držanje“ Skupštine opštine za reč, bez obzira šta piše u „tajnim dokumentima“ o prodajama cementara. Jednom su već izdali ovaj narod po tom pitanju. Ne znam kako bi opet.

Naš veliki adut je i to što u Grčkoj nema spaljivanja otpada, pa im po pitanju spalionica možemo poručiti isto što i Nemci...

[član]

BETRÜGER IN DER EURO FAMILIE-PREVARANTI U EVROPSKOJ FAMILIJI  :evil
Nama sto nismo familija ima da prsne d...e.J...o ih ko ih doveo!

 

[Labmaster]

Današnja vest

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=03&dd=19&nav_id=418785

Eko taksa tek od aprila
19. mart 2010. | 09:17 | Izvor: FoNet
Beograd -- Primena Uredbe o uvođenju ekološke takse odložena je do 1. aprila kaže Ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić.


Ministar je naveo da sredstva od ekoloških taksi neće ići direktno kao budžetski prihod nego će biti namenjene za projekte upravljanja otpadom.

"Prikupljena sredstva od ekoloških taksi će se direktno vratiti industriji za poslove upravljanja otpadom", rekao je Dulić.

Mogu da se kladim da to zapravo znači da će sredstva ići za izgradnju onog Ecorec-ovog sabirnog centra za đubre, iz koga će se tako pripremljeni otpad odnositi u cementare radi "recikliranja".

Prava je sreća što imamo Ministra koji je tako dobro upućen u recikliranje i probleme upravljanja otpadom. Radi sve što je u njegovoj moći da bi uzeo i poslednju paru od ionako siromašnih građana i ubacio je u džep već prebogatih multinacionalnih cementnih mafijaških kartela, pri tome se trudeći da pripremljeno trovanje građana predstavi kao brigu za životnu sredinu.

---------------------------------------

Specijalni dodatak. Štivo za izazivanje povraćanja 
Holcim - zeleni šampion


http://news.google.com/newspapers?nid=437&dat=20060615&id=SkwzAAAAIBAJ&sjid=AyUMAAAAIBAJ&pg=1692,9392833


Holcim group

Cement firm a green champion


Wichit Chaitrong
The Nation
Zurich, Switzerland


The Holcim Group, one of world's leading cement manufacturers, has succeeded in
using alternative fuel at its plants in Switzerland.

It is one of many private Swiss companies that have long been committed to
environmentally friendly production. The result can be seen in the country's
clean air and water.

Holcim has now begun to apply the new approach to its affiliate plant in
Saraburi province, with an investment amounting to Bt1 billion.

"Holcim is using household and industrial waste to substitute for fossil fuels,
including coal and lignite, in the production of cement," said Barbara Dubach,
vice president of Holcim Group Support Ltd.

"After 15 years of using alternative fuels and raw materials for cement
production, alternative fuel now makes up more than 34 per cent of fuel
consumed by Holcim cement plants in Switzerland."

Holcim burns used tyres, sewage sludge, used oil and other non-hazardous
wastes, and it saves costs, allows resources to recover, and protects the
environment, she said.

The company has invested heavily in the new approach, but it regards it as a
long-term investment that will benefit both the company and the community, said
Leo Mittelholzer, managing director of Siam City Cement Plc (SCCC), the Holcim
Group's Thai affiliate.

Pressure from the high cost of fossil fuel and public awareness of environment
protection has pushed Holcim and many Swiss companies to make use of industrial
and household waste as a fuel. The results can be seen across the country.
Water in Switzerland's picturesque lakes and rivers is clean and air in the
cities is relatively unpolluted.

"When I was a child I could not swim in the rivers because the water was highly
polluted," said Mathias Tellenbach, an official from Switzerland's Federal
Office for Environmental Work management. "Now, I can swim in any river."

"[With regard to pollution] Thailand is now similar to what we were 20 to 25
years ago, when we dumped waste into our environment."

Such cleaning of the environment does not happen overnight. It takes time and
close cooperation between authorities, private companies and communities,
Tellenbach said.

Mittelholzer agrees. "We often had tough discussions and [made hard]
decisions," he said, recalling his company's dealings with authorities over
environmental issues.

Appropriate costs and well-designed regulations also contributed to the success
story.

Professor Dieter Mutz, from the University of Applied Science in northwestern
Switzerland, said Thailand has good regulations in place to deal with
pollution, but law envorcement is weak.

He speaks from experience, having worked on waste-management projects in Chiang
Mai, Bangkok and other provinces as a representative of Gesellschaft fuer
Technische Zusammenarbeit (GTZ), the German public agency for technical
cooperation.

Mutz said Thai people should also be made more aware of the need for
environmental protection.

Multinational companies based in industrial countries have also been criticised
by their local media for neglecting environmental issues in developing
countries where their subsidaries operate. They are accused of turning a blind
eye to poor corporate governance on the part of their subsidiaries.

"At Holcim, we do not follow that path," Mittelholzer said. "We invest in clean
energy and environmental protection in every country where our companies
operate."

Holcim has introduced its waste-management technology into the SCCC plant at
Saraburi. A joint venture with Thai partners led by Krit Ratanarak, it is the
Kingdom's second-largest cement-maker.

As it is elsewhere, alternative fuel technology is an expensive development in
Thailand. SCCC's efforts to find alternative fuels and raw materials are
costing about Bt1 billion. But there are positive results. Since 1999, SCCC has
used more than a million tonnes of agricultural and industrial waste in its
cement-manufacturing process, Mittelholzer said.
--------------------------------------------------------------

The Nation - Jun 15, 2006

[Bojanče]

Komentar anonimnog čitaoca na tekst u „Glasu javnosti“ o vezi izmedju „Holcima“ i „Ecoreca“:
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-28-01-2009/oliver-dulic-overio-ekolosku-katastrofu



Zanimljivo je zaista da „Ecorec“ deluje isključivo u zemljama jugoistočne Evrope, izuzimajući centralu u Austriji.
Možda nemaju dovoljno guma na zapadu? Ili će pre biti da tako preusmeravaju stare gume ka istoku i Srbiji.

http://www.ecorec.co.rs/profil

Munjamen

Verujem da je tvoja namera kritikovanja Holcima dobronamerna, ali postoji u Popovcu jedna grupa bivših zaposlenih u popovačkoj cementari koji su bili na mestima gde se pre privatizacije fabrike kralo i šakom i kapom, veruj mi znam o čemu pričam jer sam rođeni popovčanin koji i dalje živi tu. U "zlatnim devedesetim" (ne znam da li si nekad bio u Popovcu) to je bila crna tačka, verovatno, Balkana kada je u pitanju zagađenost; ne raspolažem podacima iz tog vremena, ali se sećam kapljica cementne prašine koje su padale u obliku kiše danima, tada gotovo nikome nije smetalo, a naročito onima koji su bili po upravama, ti isti su ućutkivali one koji su se nešto pobunili kupivši ih sa nekoliko tona cementa (mislim na lokalne meštane), mada je mito išao i dalje u vidu raznih poklona u nekretninama i boljim radnim mestima u fabrici.

Ono što se sada dešava u Popovcu je to da se okupila jedna, mogu slobodno reći, kriminalna grupa, na čelu sa Bratislavom Bracom Milojevićem; nekada čovek od poverenja Marka Miloševića i ostale bande koja se bavila švercom duvana, nafte i droge; zelenaštvom najgore vrste je sebi pribavio bezbroj stanova, kuća i lokala širom pomoravlja; reketiranje. U "beloj knjizi" MUP-a Srbije se do detalja opisuje čime se sve bavio. Sredinom 90-ih je u centru Sofije popio 5 metaka koje je ipak prežeiveo... sve u svemu ovaj živopisni lik je sada na čelu paraćinskog DSS-a, on sada preko svog čoveka, advokata Radeta Savića, Popovčanina, i još nekolicine bivših zaposlenih u cementari; bivši radnici teretne kapije gde su se izvozile hiljade tona cementa bez ikakve kontrole, bivših šefova u pakirnoj stanici, upravi; u vreme kada su u Srbiji plate bile po 5 nemačkih maraka, u "pakeraju" su najobičniji fizički radnici koji su radili na utovaru su dnevno zarađivali po nekoliko stotina maraka. Onda može da se zamisli koliko su zarađivali oni koji su bili na vrhu, ti isti su to kontrolisali i ubirali najveći deo plena; u to vreme bilo je i Arkanovih kamiona koji se bio ubacio preko svog čuvenog kuma Palme: čisto ako se neko pita odakle Palmi onoliko bogatstvo. Naravno, postojali su lokalni privatnici koji su se preko noći obogatili ubacujući svoje kamione bez naloga za utovar (vi koji radite u kosjerićkoj cementari znate o čemu pričam), a zna se kako je to izvodljivo.

Privatizacijom i novom upravom na čelu ta banda je bila najurena. Sada su se opet okupili i teraju meštane Popovca da tuže za ovo ili ono cementaru, navodno zbog zagađenja, a pravi razlog je pokušaj da se iza zatvorenih vrata dogovore sa Holcimom ucenjujuć ih podizanjem ove ili one tužbe u smislu: Vi nama pare, i to velike pare, a mi držimo tužbu u fijoci. Isti ti ljudi drže u zabludi veliki broj meštana Popovca obećavajući im, sada već godinama, ogromne pare od odšetete koju će, jeli, dobiti kada budu Holcim dobili na sudu zbog zagađenja. Istina je sasvim drugačija, neki to i vide, ali je ustvari žalosno to što svi oni hoće da se ogrebu neke bedne pare, tačnije nadaju se, a što se tiče evetualnog zagađenja, nije ih briga.

Nema sumnje da cementara u Popovcu emituje izvesno zagađenje, ali oni su pod lupom ovih iz paraćinske opštine, tako da je zagađenje danas u odnosu na ono kada su cementaru vodili najobičniji kriminalci, zanemarivo, jer da se Ovi Bracini pitaju; može Popovac da izgleda kao Černobil sve dok su njima džepovi puni.

Inače Popovac je jedno od dva sela gde je Bracin DSS dobio lokalne izbore, drugo selo je njegova rodna Trešnjevica; iako su svi znali da se radi o nemilosrdnom kriminalcu, ipak su glasali za njega. Nihovo licemerje se nabolje videlo u godišnjim proslavama dana fabrike kada Holcim organizuje proslavu za nekoliko hiljada ljudi, tačnije za celo selo, za sve zaposlene, njihove porodice, ono, organizacija u fulu, a većina njih (ovo znam jer živim sa njima čitav život) dok se gosti, ždere i opija, uzima besplatne poklone, Holcim naziva "teroristima", "šiptarima" i sličnim epitetima.

Tako da ako se neko brine oko zagađenja to je sam Holcim i opština Paraćin.

[munjamen]

Bojanče, prvo moram da ti se zahvalim što si odvojio vreme i uopšte uključio na naš forum u ovoj temi, pre nego što te „oplete“ Labmaster za  ovu „Holcim“-ovu "brigu" o ekologiji. Čisto da se ne obeshrabriš u startu. 

Sudbina Srbije je, izgleda, da večito bira izmedju zla i goreg. Sve što si nabrojao dešavalo se tih godina, otprilike slično, i u Kosjeriću. Medjutim, sve je to politika i kriminal, izmedju kojih kod nas može da se stavi znak jednakosti. Ne treba da te podsećam da su cementare prve prodate i aferu Janjušević-Kolesar. Svi smo se nadali boljem koje nije nikada došlo, ali mislim da zbog toga ne treba da prihvatamo drugo zlo, samo zato što je bilo gore. Žalostan je to izbor.

Mi „Holcimu“ ne verujemo, a ni Grcima. Da je to dobro, spaljivali bi gume kod njih.
Sve je isključivo uvek bilo samo  zbog ekstremnog profita i ništa drugo. Ovi su samo malo finiji sa prodajom m_da, nisu baš tako otvoreni kriminalci kao taj tvoj Braca,  ali cilj je isti: POVEĆATI JOŠ IONAKO OGROMNU GOMILU PARA.

Pozdrav još jednom i da znaš da je sa jedne naše livade, od jedno 2 hektara (‘bem li ga), koja je bila kompletno pokrivena gumama, sve otišlo za Popovac. Već naveliko saradjujemo, a nismo ni znali. 

[Bojanče]

Ma znam to za gume.. one se lože već godinama, i znam da od međunarodnih kompanija, kao što je Holcim, nema ultimativnijih lopova; njih nemoj da pitaš za prvi i sto prvi milion, ostalo nije problem, sve je čistio "kao suza".

Nešto drugo me je bilo, da kažem, zabrinulo u vezi ove Ekološke Teme, a to je da se ovde ne radi o ekologiji već o kokošarenju najgore vrste.

pozdrav 

[Labmaster]

Bojanče,

I ja bih da ti se zahvalim što si došao na ovaj forum i napisao ponešto o tome šta se dešava u Popovcu. Imam jedno važno pitanje za tebe, ali ostaviću ga za kraj.


Međutim, moram priznati da posle nekoliko čitanja tvog prvog posta meni nije jasno "šta je pisac hteo da kaže".

Da li hoćeš da kažeš da, kad već imamo takve grozne hohštaplere i lopove, nekako će nam biti bolje ako dođu multinacionalne kompanije poput Holcima i oteraju ih?

Ti si ubeđen da ste profitirali dolaskom Holcima. Jesi li siguran da je spaljivanje otpada prihvatljiva cena na koju je OK pristati da bi se oslobodili domaćih kriminalaca? Jedno zlo menjam za drugo, koje je verovatno milion puta gore i ima odloženo dejstvo, ali barem se ne vidi tako očigledno kao ono prvo?

Zaista mi nije jasna ta logika.


Počeo sam da pišem jedan dugačak post o navodnoj brizi Holcima za život lokalnog stanovništva, ali molim te da mi prvo objasniš šta si, u stvari, hteo da kažeš? I sada vidim ovaj drugi post gde navodiš da ti pisanije na ovoj temi deluje kao kokošarenje. Šta te je navelo na takav (moram reći čudan i krajnje neočekivan) zaključak?




A ono pitanje glasi: Da li ti je poznato šta sve tačno od otpada spaljuju u cementari u Popovcu? Znam za automobilske gume, ali ima li još nešto? Da li spaljuju komunalni otpad, kanalizacioni mulj, tekstil ili neku drugu vrstu otpada koji sadrži celulozu i koja je već u poodmakloj fazi truljenja?  

Da li spaljuju i otpad iz drugih zemalja? Ako da, koje vrste otpada i iz kojih zemalja...?



Ovo pitanje je u vezi sa mojim zdravstvenim problemom koji biva izazvan kad god se približim cementu proizvedenom u  Popovcu. Problem je počeo da se pojavljuje tačno kada je cementara u Popovcu počela da spaljuje otpad (2006.), tako da je to sigurno pravi razlog. Da se ne bih ponavljao, detalje možeš pronaći u ovoj poruci:

http://www.kosjeric-forum.net/index.php?topic=1124.msg12308#msg12308

[Bojanče]

ej, polako momci, 'ajde da spustimo loptu prvo; nisam ni jednog trenutka pomislio da banalizujem ovu temu nazvavši je "kokošarenjem", naravno da je potrebno polemisati u vezi svega ovoga, što se btw i dešava ovde kod Vas; da sam pomislio da samo naglabate bez veze, ne bih ni trošio reči, verujte mi. Kada sam posle posete Munjamena na PNforumu pogledao Kosjerić forum, i kada sam video na koji način se polemiše na inkrimisanu temu spaljivanja otpada, što u Popovcu, što u Kosjeriću; uvideo sam ozbiljnost pisanja i zato sam se oglasio jer mislim da se i mene tiče. Daleko od toga da sam ovu, jako važnu, polemiku hteo da nazovem kokošarenjem; pogrešno ste me razumeli, ali ipak, izvinjavam se iako je posredi nesporazum.

Kokošarenjem sam nazvao lisemerje lokalne zajednice, prikriveno deklarativnom zabrinutošću u vezi kontaminacije vazduha i zemlje, dok se iza toga krije samo parcijalni interes nekoliko pojedinaca; kokošarenje iliti, licemerje, celekupne mesne zajednice, je jedino sredstvo u ostavrivanju ciljeva ove kriminalne grupe. Toliko o tome, nadam se da smo se razumeli.

Što se tiče Holcima, ako neko treba da bude kivan na njih to bi trebao da budem Ja, toj fabrici sam poklonio više od 10 godina svog života i za uzvrat sam dobio bednu otpreminu, što ovde i nije pitanje, pitanje je daleko ozbiljnije jer se tiče ljudskih života koji su ugroženi bahatošću jednog korporativnog giganta koji, u suštini ne haje mnogo, ono što me izbezumljuje ležu u činjenici da ovde, u Popovcu, za razliku od Kosjerića, nema ko da se bori, iskreno i bez skrivenih namera, za ljudske živote. Što se tiče cementare, mogu i da je zatvore, sruše, dignu u vazduh - i dont give a fuck! - ko zna, možda je to jedino rešenje, jer da bi ona nastavila da radi, onim glavonjama u Švajcarskoj, valjda, njena produktivnost mora biti isplativa, a to se postiže uštedom na raznim nivoima, pa i na uštedi goriva za proizvodnju cementa. Priznaćete, oni nisu ovde došli da nikome poklone bilo šta, oni su došli da zarade.

[munjamen]

Potpuno je jasno šta je Bojanče hteo da kaže.Sasvim  je opravdano  sumnjati, na osnovu popovačkog iskustva, da postoji mogućnost da je celo ovo pisanije u službi nečijeg interesa. Naravno da i u Kosjeriću postoje takvi „ekolozi“, samo ovo nije mesto na kome oni pišu. Prozvani su par puta i sada su „ljuti“, nema ih više.

Najnoviji primer je današnje javno IZVINJENJE na radiju nekih sportskih klubova cementari zbog nekog, ne znam tačno kog -ranije pročitanog, saopštenja u kome je napadnuta cementara. Saopštili su da nemaju ništa s tim i izljubili u d..e kompletan menadžment. Valjda će im se isplatiti, pa dogodine opet isto.
Zanimljivo je da u tome nisu učestvovali košarkaši, najozbiljniji sportski klub koji Kosjerić ima i kojima su pare najpotrebnije jer, koliko je meni poznato, imaju ambicije za ulazak u prvu ligu.
Znači, ima kokošarenja, što kaže Bojanče i kod nas, maskirano brigom za sport i omladinu.
 SPORT, OMLADINA I SPALJIVANJE OTPADA- kombinacija „do jaja“.

Tačno je i ovo što Bojanče kaže da sam se uključio na paraćinski forum, pokušavajući da saznam neke informacije iz prve ruke:
http://www.pnforum.net/phpbb2/viewtopic.php?t=2884

 Naišao sam na zid rezignacije i nezainteresovanosti (utoliko sam zahvalniji Bojančetu što se ovde oglasio). Od samog početka je jasno da je grad Paraćin potpuno nezainteresovan za sudbinu Popovca i ljudi koji žive u njemu, verovatno misleći kako je to suviše daleko od njih da bi ih se ticalo. Naravno da su se „malo zaebali“, tiče ih se itekako, samo što će to saznati na mnogo tragičniji način- kroz zdravstvene statistike budućih godina. U Beočinu su čak upozoravali na opasnost kojoj je, spaljivanjem guma i otpada, izložen i Novi Sad.

Možemo jedino da se nadamo da će kriminalne strukture u vlasti jednog dana sjahati i što rekao Labmaster, parafraziram: „Jednom dobijena dozvola za spaljivanje, ne znači  hiljadugodišnju dozvolu za ubijanje.“ Bićemo možda i mi nekada normalna država.

A, za Kosjerić ? Pa, „ćeraćemo se“...